четвртак, 31. децембар 2015.

"Za dug život i veliku radost!
Putujte i brodite, ne ostanite željni burna mora, ni polja, ni gustih šuma! Milo je Bogu da vas vidi gdje vam je život pjesma i ples!
Za žive i za one koji su mladi!"

уторак, 22. децембар 2015.

Bijelo Dugme - Meni se ne spava

Bijelo dugme - Ako ima boga [HD]

Čim neko nešto voli i za nešto se veže — misao neku, predmet ili živo ljudsko biće — on daje nešto od sebe i spreman je da daje i gubi još više, bez mere i računa, sa istom onom nagonskom bezobzirnošću i stihijskom žestinom sa kojom se ljudi bacaju na sticanje i grabež.

I to je do sada jedini poznati način kako jedan čovek može da daje drugim ljudima ili stvarima oko sebe i ono što ne mora i onda kad ne mora. Tako to što se zove ljubav stvara jedno nepregledno i nerazumljivo knjigovodstvo međusobnih davanja i primanja, sa potpuno antipodnom, astronomskom računicom u kojoj je sve nejasno, ali čiji je krajnji zbir kratak, jasan i razumljiv.
Ona mu je potpuno zasenila svet, stojeći pred njim kao jedina žena i jedini cilj. U njenom pogledu on je nalazio mesta za sva svoja nadanja, i ona najsmelija, ali čim bi učinio najmanji i najneviniji pokušaj da to ostvari, devojka ga je odbijala čeličnim pokretom svoje ruke , hladno i neumoljivo.... A minut, dva docnije, on je opet tonuo svojim pogledom u njene sjajne oči, koje su mu davale više nego što je on mogao da obuhvati i podnese. Izgledalo je kao da ga samo očima voli, i to samo njegove oči.
“Mnogo samuješ i dugo ćutiš, sine moj, zatravljen si snovima, izmoren putevima duha. Lik ti je pognut i lice blijedo, duboko spuštene vjeđe i glas kao škripa tamničkih vrata. Iziđi u ljetni dan, sine moj!
- Šta si vidio u ljetni dan, sine moj?
Vidio sam da je zemlja jaka i nebo vječno, a čovjek slab i kratkovjek.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ljubav kratka, a glad vječna.
- Šta si vidio, sine moj, u ljetni dan?
Vidio sam da je ovaj život stvar mučna, koja se sastoji od nepravilne izmjene grijeha i nesreće, da živjeti znači slagati varku na varku.
- Hoćeš da usneš, sine moj?
Ne, oče, idem da ž i v i m.” 

уторак, 8. децембар 2015.

"I podignem je, kao dijete, pažljivo je okujem objema rukama, osjećam je toplu i zaobljenu uza se. Dodirujem bradom i obrazima: mlada. Mirišem je kao cvijet: miris čist i drag. Najljepša žena u gradu, rekao sam. I jeste, zaista, i ne samo u ovom gradu. I znam da mogu sve u životu, zar je teško živjeti, s njom. I šapćem joj nesuvisle riječi dragosti."


-Meša Selimović

среда, 2. децембар 2015.

"Donesi šta god 
hoćeš na rukama
Samo nemoj 
da to bude cvet
A da ne miriše.
Donesi šta god
hoćeš na usnama
Samo nemoj
da to bude reč
Da me ne inspiriše.
Donesi šta god
hoćeš u grudima
Samo nemoj da
to bude uzdah
Za tamo nekoga
Donesi šta god
hoćeš u očima
Samo nemoj
da to bude sjaj
Kad tu nisam ja.
Donesi šta god
hoćeš u mislima
Samo znaj da se
jače čuju reči
Izgovorene tiše.
Donesi šta god
hoćeš u snovima
Samo nemoj da
to bude laž
Mi zaslužujemo više."