Da si samo ostala tu

Još jedan dan
Još jednu noć
Proživio bih s tobom još jedan normalan dan

Da si samo ostala tu
Još jedan dan
Još jednu noć
Proveo bih s tobom još jedan normalan, uobičajen dan, baš kao i svaki drugi
Učinio bih s tobom ponovo sve
Učinio bih redom sve stvari sa našeg spiska svakodnevnice
Izgovorio bih kao i svako jutro, "Dobro jutro, jesi li mi se naspavala?" I poljubio bih te u obraz
Da, poljubio bih te u obraz kao druga, kao najboljeg druga, jer smo nakon toliko godina ljubavi, ostali još uvijek, i prvenstveno, drugovi.
Htio sam da kažem, "Bili smo drugovi" sve dok ti nisi, eto, odlučila da odeš
Možda i nisi ti odlučila, ali u meni gmiže još uvijek to nerješeno pitanje koje svaki put budi haos u mojoj glavi
Da si samo ostala tu
Još jedan dan
Skuhao bih nam kafu, koja naravno tebi ne bi bila dobra, jer si ti uvijek bila majstor za kafu, ali bi zahvalila svakako i očekivala bi bolje idućeg jutra, koje ne bi došlo jer sam ja tražio još samo jedan uobičajeni dan
"Bila si majstor za kafu"
Ne ide mi nikako to prošlo vrijeme.

Da si samo ostala tu
Još jedan dan
Jedno jutro
Šetkao bih po kući za tobom samo da bih te gledao krišom, kao nekada kada sam bio dječak
Bila si neko kome sam dao sve
Svoje djetinjstvo, svoju mladost, svoju zrelost, ali šta je sada sa starosti?
Pa... otišla si
Bila si mozda primorana da me napustiš, ostaviš samog kao da sam posljednji list na vjetru
A možda si i sama odlučila, shvatila si, da bi ti gore, bilo bolje, daleko od ovog gnusnog svijeta
Daleko od mene, koji nisam uspio da te spasim
Ili ti je mozda misao na posmatranje mene s neba bila primamljivija, od one na posmatranje mene sa zemlje
Gledala si me sa zemlje godinama, decenijama, jedan produžen radni staž, i možda ti je i dosadilo
A sada ti se pružila prilika da me gledaš sa visine

Ali ja bih ipak, još samo jedan dan
Kako bismo ručali zajedno kada bi na satu otkucalo naše uobičajeno podne i da bismo nako toga, onako stari i spori, čekajući jedno drugog, prešli cestu ka kuci naših mladih komšija, s kojima smo se uvijek šalili o našem braku, nasem novcu, našoj prividnoj starosti
Volio sam one trenutke, kada bi zastala da me pričakas, jer i brzina hoda varira sa godinama
Volio sam čekati i ja tebe, kada bi se zagledala u cvjeće
Voljela si cvjeće
A kakvo je cvjeće tamo gore?

Najgore mi je što na moja pitanja odgovori ne stižu
Ne bih patio kada bih znao da si daleko od mene, srećna, da nisi sa mnom, ali da si srećna, i da ipak možeš da čuješ moje riječi i da mi odgovoriš, možda ne uvijek, ali ponekad. Slušajuci tvoje riječi godinama, postao sam baš ovo što jesam
Kako mi je sada buditi se bez tebe?
Zato trazim još jedan dan
Jednu noć
Kako mi je sada hodati dvorištem bez tebe?
Kako ću nakon tvog odlaska biti svjestan da sam ovo idalje ja, kad si ti bila najveći dio mene
Kad ću prestati da maštam o tom posljednjem uobičajenom danu?
Jednostavno je
Želio bih samo još jednu noć
Još jedan dan
Jer smo imali samo jedno drugog
Ni malih pačića, ni ljubimaca, ni nasljednika
Maštali smo samo o tome da svijetu ostavimo ljubav, onu našu apsolutnu ljubav, koja je katkad znala biti i zla, ali je ipak bila ljubav