"Nisam nikada bila osoba za jutra,
ali ni najranije buđenje ne smeta
kad se lomi preko tvojih usana,
i volim što ne mariš za kašnjenje
samo da bih u zagrljaju mogla dočekati novi dan.
Kada bi vječno mogli ostati tako isprepleteni,
na postelji od obećanja,
ništa drugo ne bih u životu poželjela.
Jer mrzim naše rastanke,
bez obzira što su na kratko,
i tako silno želim da zaustavim vrijeme,
da ostanemo zauvijek u šapatu drugog januara.
Tebe mi nikad nije dosta.
Tog osmjeha i toplih dlanova,
mekane kože i pjegica,
mirisa i okusa,
svega što jesmo.
Svega što ćemo biti.
I svo to vrijeme između pozdrava
zapravo ne postoji,
jer samo sam uz tebe budna,
pa čak i kad spavam.
Ljubav je isuviše mala riječ za nas.
Obećaj da nećeš zaboraviti."